Počelo je pre više od dve decenije, s prvim sastavima iz srpskog jezika. Volela sam da pišem sastave, dok su ih drugi rado prihvatali, čitali i slušali. Iste godine napisala sam pesmu “O majci”, koja je ušla u školski časopis, a nakon toga i knjižicu za decu, koju sam ispisala penkalom i napravila joj korice od kartona.
Sklonost ka umetnosti i stvaralaštu bio je očigledan. Nizale su se slike, crteži, lutke, narukvice i ogrlice. Pravila sam časopise za svoje verne čitaoce, ukućane, nedeljnike i mesečnike. Ponekad i za drugare i komšije, po veoma povoljnoj ceni – obično za dve, tri salvete. Lutke i nakit sam prodavala, često krišom, u svom naselju Kolubara 2, obično kada su mama i tata bili na poslu. Vikendom sam često pisala pesme i priče, koje bih onda sakrivala od očiju javnosti i čitala kada sam sama. Umetnik u srcu i duši, volela sam tu stvaralačku samoću, isto koliko i društvo. Bila sam veoma stidljiva i povučena devojčica, iako su me smatrali prodornom, pričljivom i veoma društvenom.
U Valjevskoj gimnaziji ponovo sam nestrpljivo iščekivala svako takmičenje iz srpskog jezika, kao i pismene zadatke i pisanje sastava. Profesori su mi predlagali Fililoški fakultet, ali sam ga tvrdoglavo odbijala. Nakon završene jedne od najzahtevnijih srednjih škola u Srbiji, odlučujem se za učiteljski poziv, a nakon toga i za novinarstvo i komunikologiju na Fakultetu političkih nauka. Međutim, tema maturskog rada koji sam branila, bila je psihološka. Tada sam počela samostalno da izučavam psilologiju i još od srednje škole je nešto čime se bavim skoro svakog dana. Tako sam odlučila da upišem NLP practitioner, a nakon njega i master. Ako ste i vi od onih koji imaju više interesovanja, koja nemaju mnogo dodirnih tačaka, onda znate koliko je teško opredeliti se za jedno. To se, na našu i moju sreću, nikad ne dešava. Nemam najbolji osećaj za vreme, ali je iz mog iskustva 24 sata dnevno sasvim dovoljno za jedan solidno proživljen život, koliko god interesovanja i želja imali.


Oduvek sam verovala da svako ko je predodređen da stvara, mora imati dinamičan život, pun uspona, padova, promena i lekcija. Biće mi veliko zadovoljstvo da ovde podelim svoja razmišljanja o svakodnevici i svemu što ona nosi, sve naučene lekcije i misli o onima koje predstoje, znanja I neznanja, pesme, priče o ljudima i životinjama, kutak za decu, intervjue sa zanimljivim ličnostima, kao i snimke o svemu pomenutom. Kritike, sugestije, komentari – u pola dana ili noći, uvek su dobrodošli!
Za kraj ću vam otkriti jednu tajnu. Razmišljala sam da li uopšte da vam pričam o sebi, jer mislim da većina pomenutog nije ni važna. Odlučila sam da kažem veoma malo, a da vama prepustim ostatak. Gde sam radila, koliko jezika govorim, koji su moji uspesi I neuspesi – da li baš to treba da ostavi utisak? Možda je lepše da nas zapaze i pamte po tome koliko dajemo. Koliko smo – ljudi. Kvalitetni, autentični, jedinstveni primerci, koji svojim postojanjem motivišu. Koji bude, nekad tihim, nekada glasnim budilnikom. Koji pokreću. Koji svojim potezima prave od ovog sveta bolje mesto za život. 😊
Budite u toku svih novosti
Obavestićemo Vas o novim člancima i drugim zanimljivostima