Sve je komunikacija. Kad pravimo izraze lica, pomeramo ruku ili nogu, pričamo ili ćutimo. Uglavnom smo okruženi ljudima sa kojima se bolje razumemo i koje bolje poznajemo, ali neretko i sa njima nailazimo na neslaganje i nerazumevanje. Još češće sa onima sa kojima nismo mnogo bliski. Zašto se to dešava?
Pre svega, dobro je znati da, šta god mi rekli, to naš sagovornik ne mora shvatiti isto kao mi. Pitanje je da li mu njegovo vaspitanje, obrazovanje, moralna načela, ali i iskustvo i različiti pokupljeni obrasci, kojih nije svestan, dozvoljavaju da nešto što smo rekli, shvati baš na način na koji mi to želimo. Kada to imamo na umu, teže ćemo se sa nekim sporečkati, a mnogo ćemo lakše shvatiti i tu drugu stranu i naći zajednički jezik.
S druge strane, čak i kad se sa nekim odlično razumemo, možemo poslati pogrešnu poruku. Nekad ćemo reći nešto, čisto radi reda, nekad će nas voditi ona roditeljska “najbolja namera”, a nekad ćemo izgovoriti nešto bez mnogo razmišljanja, u stilu “što na um, to na drum”. Nekad želimo samo da utešimo, ili pitamo nešto iz najbolje namere, a komunikacija ode u neželjenom pravcu, jer je naš sagovornik to shvatio drugačije. Da budem iskrena, da mi se to nije često dešavalo, sada ne bih ni pisala tekst na tu temu – takoreći, izbegavanje ovih rečenica provereno deluje 😊
Koje to fraze često srećemo i izgovaramo, svesno ili nesvesno, a koje bi bilo najbolje zaobilaziti u širokom luku?
DELUJEŠ ISCRPLJENO/UMORNO.
Ok, svi smo mi ponekad iscrpljeni ili umorni, a jasno je da iscrpljeni ljudi nisu sveži, blistavi, lepi i odmorni. Često osoba sa mnogo obaveza ne stigne da obrati pažnju na sve detalje vezane za fizički izgled; neretko će doći na posao sa prljavom kosom svezanom u punđu ili neispeglanom košuljom, neobrijan ili nenašminkana ili sa podočnjacima, bez obzira na pol. Možda bi trebalo da pomognemo tom nekom bez mnogo reči, ukoliko je to moguće ili jednostavno preporučimo odmor i brigu o sebi: “Toliko imaš obaveza/stresova ovih dana, možda bi bilo najbolje da se malo odmoriš”.
PREVIŠE SI TI DOBAR/DOBRA ZA NJEGA!
Koliko sam ovo puta čula kao savet i utehu, nemam toliko prstiju da mogu da izbrojim! Da bismo mi bili dobri za nekoga, taj neko mora da bude loš i manje vredan. Greška koju nismo smeli da dozvolimo, što onda više zvuči kao kritika. A tog nekog smo, na kraju krajeva, mi birali. Možda je bolje da pružimo zaista utehu i kažemo da greška ne postoji, već postoje rezultat, škola i pokazatelji kojim putem je bolje da idemo. Ne mora biti gubitak, može biti i dobitak, a to vreme obično i pokaže.
PREPOLOVIO/LA SI SE! JESI LI TO ŽELEO/LA, ILI NEŠTO NIJE U REDU?
Opet nemam dovoljno prstiju da izbrojim koliko puta sam ovo čula 😊Sećam se kada je moja prijateljica imala porodične probleme i smršala 12kg. Inače je oduvek bila bucka. Nema ko je nije pitao ovo pitanje ,tačnije,dva pitanja u jednom, a oba pogrešna i u najgorem mogućem momentu. Nije želela, najradije bi bila i dalje jedna srećna bucka. Postoje i oni koji su se silno trudili da se prepolove, ali teško da će se posle ovakvih pitanja osećati dobro zbog svog truda. Zato je mnogo bolje, ako već želimo da nekoga pohvalimo za izgled, to i uradimo, bez dodatnih pitanja. “Izgledaš odlično”, ako je od srca, može nekome da popravi dan, bez obzira da li je mršavljenje bilo cilj ili posledica.
NIKAD NE BIH REKAO/LA DA IMAŠ TOLIKO GODINA / IZGLEDAŠ ODLIČNO ZA SVOJE GODINE!
Ovo su već fraze koje srećem na svakom ćošku. Koliko je to godina? Kakve su to godine, kad je dobro što ne izgledam u skladu sa njima? Ovo često može da se zapita osoba, kojoj dajete ovakav kompliment.
Ponovo jedno od srca “izgledaš odlično/ sveže /bolje nego ikad” može da pošalje mnogo bolju poruku, bez pretpostavki i predrasuda.
KAKO GOD ŽELIŠ / SVEJEDNO MI JE…
Fleksibilnost nekada veoma prija i veoma je važna za zdravu komunikaciju. Međutim, ako je nekome uvek svejedno i ako uvek može “kako god želiš”, onda je pitanje da li smo tom nekome važni i da li ta osoba zaista želi da radi nešto, ili to “odrađuje” i tu je radi reda. Sigurna sam da nas neko ne bi ni pitao za mišljenje, ako mu ono nije važno. Možda je bolje reći da o tome nemamo mišljenje i da se u tom slučaju možemo prilagoditi svakom odgovoru.
KAO ŠTO SAM VEĆ REKAO/LA…
Sigurno nije toliko teško ponoviti nešto što smo već rekli. Svi smo mi ponekad zaboravni, rasejani ili nam je slabija koncentracija. Ok je da ponekad i ponovimo nešto što neko nije zapamtio. Često ovakva fraza može aludirati na to da smo se uvredili, što nas neko nije pažljivo slušao ili da smo superiorniji u odnosu na naše sagovornike. “Naravno, ponoviću ako te zaista interesuje” je ipak mnogo srećniji nastavak komunikacije.
UVEK TO RADIŠ / NIKADA TO NE RADIŠ!
Etiketiranje nam neće mnogo pomoći, kao ni sagledavanje problema iz samo jednog ugla. Ako nas zanima zbog čega to neko radi ili ne radi, uvek je najbolje rešenje da to i pitamo. Upiranjem prsta u sagovornika možemo samo stvoriti dodatni problem u komunikaciji, ne možemo je pojednostaviti i rešiti nesuglasice.
MORAŠ TAKO / MORAŠ TO DA URADIŠ
Na komande uvek reagujemo odbojno – to nikome ne prija, niti ona može da otvori put ka boljoj komunikaciji. Kad ostavimo mogućnost izbora i slobodu sagovorniku, veća je verovatnoća da ćemo se sa njim usaglasiti oko toga što “mora”. Stoga su MOŽEŠ i SLOBODNO čarobne reči koje ostavljaju prostor da nas sagovornik sasluša i razmotri naš predlog, bez barijera.