Ovaj tekst nije za svakoga. Nije za one koji se bude sa osmehom, a ležu sa još većim. Nije za one koji su imali hrabrosti da drugima kažu ne i sebi kažu da. Ovaj tekst je baš za vas, koji ste sebi postavili pitanje iz naslova, iako možda znate odgovor. Vreme je da se ponovo upoznate sa sobom. Da počnemo.
Od malena vas uče da budete ljubazni prema starijima. Da prihvatate druge, poštujete učitelje, nastavnike, komšije, rodbinu. Da čestitate uspešnom i ne kudite neuspešnog. Da volite bližnje . Ali, niko vas tada nije učio da treba pre svega da volite onog koji vam posle svih pomenutih jedini ostaje – sebe.
Sigurna sam da vam je ovaj repertoar poznat: dođete kući, ne stignete ni da izujete cipele, već spremate ručak, pakujete decu za školu, raspremate kuću, šaljete novi mejl i obavljate pozive koji bi trebalo da su ostavljeni u kancelariji. Vreme je za spavanje,a vi niste stigli ni da se pogledate u ogledalo od jutra. Svi ćemo reći, nemamo vremena da u svoj toj gomili obaveza sednemo u omiljenu fotelju, park ili kafić, popijemo omiljeni čaj i proćaskamo sa samima sobom. Ili, jednostavno ćutimo i upijamo svaku sekundu tog vremena za sebe. Da pustimo film, pročitamo knjigu, trčimo. Nemamo, jer smo u moru tuđih ljubavi, hobija i interesovanja zaboravili sopstvena. Neretko se prilagođavamo drugima, pa zaboravimo sebe, čak i onda kad jedino za sebe imamo vremena. Partner ujutru voli šetnju, a mi zaboravimo da mi volimo miris jutarnje kafe u postelji. Gledamo sve što gledaju deca, razgovaramo samo o onome o čemu bi poslovni partneri razgovarali, organizujemo dan prema željama bližnjih i opet zanemarimo, često i nesvesno, sve ono što bismo možda uradili, a zarad ljubavi prema drugima nemamo ni na mapi.
Koliko vam se samo puta dogodilo da budete zaglavljeni u toksičnim odnosima? Nema ko to nije prošao. Zaboravimo koliko smo vredna bića i dozvolimo da nas ubede u suprotno, jer smo zaboravili da se volimo. Da se i u najgorim trenucima zagrlimo i kažemo da s mirom u duši i verom u sebe dolaze za nas neke bolje stvari i manje toksični ljudi u našem okruženju. Nije tako teško, verujte mi. Ako nas truju, onda nas ne vole. A ako ni mi sami sebe ne volimo, trovanje može imati dalekosežne posledice. Zato u tim trenucima najviše osvešćuje i budi upravo sopstveni zagrljaj.
Pomerate palac gore-dole, a pred očima sevaju slike provučene kroz filtere, brendove, lažne osmehe. I vi zaboravite ko ste i koliko ste srećni zbog svega što jeste. Zaboravite da je i vaš osmeh jedinstven. Zaboravite da volite sebe baš sa tih 8kg viška, oštrim crtama lica, tankim obrvama, mršavim bokovima ili malim grudima. Zaboravite da vaše lice sija, iako nije našminkano. I na kraju, zaboravite da nečije savršeno ne mora biti i vaše i da baš takvog sebe možete prihvatiti i voleti bezgranično.
Okrenete li se unutrašnjosti, uvek treba još. Automobili, kvadrati, telefoni, partneri, prijatelji, kuće, poslovi – počinje lutanje začaranim krugom, menjanje jednog za drugo, a nezadovoljstvo se ne gasi. Gasi se novim začaranim krugom, iz kog neki ne izađu i na desetine godina. Sve dok ne shvatite da ste možda zaboravili šta vam zapravo od svega toga treba. Možda vam baš fali jedan bicikl, dom ispunjen toplinom i neko ko vas voli takve kakvi jeste, a ne kakvi bi prema nečijim kriterijumima trebalo da budete. Dokle god ne budete u miru sa sobom, želećete da je sve drugačije. Sve što tražite u svetu oko sebe, zapravo je u vama.
Od malena vas zatrpavaju očekivanjima, svojim neostvarenim željama i soptvenim ciljevima. Poruka je jasna: prilagodi se ili pati. Počevši od samih roditelja, koji neretko ne upoznaju svoju decu, pa ih godinama forsiraju da rade stvari koje ne vole – sviraju klavir, uče strane jezike, završe određeni fakultet. A ono bi možda umesto svega toga najrađe – slikalo. Pisalo. Pevalo. Trčalo. Filozofiralo, računalo, eksperimentisalo. Nezadovoljstvo mu raste iz dana u dan. Mrzi svoje odabire, ne poštuje se više, jer nije sposobno da završi fakultet koji nije moglo da prekine, jer ne bi ispunilo tamo nečiju ’to do’ listu.
To isto dete u vama odraste i uvek imajući na umu kako su ga vaspitavali, prihvati život isključivog poštovanja prema drugima. Da ne biste patili u odnosu sa ljudima potpuno drugačijih interesovanja, navika i hobija od vas, obično se prilagodite. Da vas ne bi zaboravili, vi zaboravite sebe. Jedva da imate vremena pored svih tuđih želja, ambicija i planova da se setite, a kamoli uradite nešto od sopstvenih. Izgubite se u tuđem planeru i više ne možete ni da se setite puta natrag. A nezadovoljstvo raste. Ljubav prema drugom održava se potiskivanjem ljubavi prema sebi. Poznato? Onda je pravi momenat da zastanete, duboko udahnete, zamislite sebe kako ispunjavate dan svim onim radnjama za koje živite i odmah se bacite na posao.
Ako ste gulili te škole toliko dugo, red je da vam život propadne u džaku novca i svakodnevici u 4 zida, koju ne možete da podnesete. Očekuje se da nemanje školske diplome nadoknadite poslovnim uspehom. Da ako vaš partner zarađuje mnogo, vi zarađujete više. Da odlazite na skupocena letovanja, iako više volite reke. Da skijate, iako mrzite zimu. Da provodite vikende u SPA centrima, iako više volite bakin letnjkovac. Zaboravite sve što bi drugi koji ne slušaju vaše želje i potrebe i oslušnite se. Možda ste baš najsrećniji kada pišete, pevate, prodajete, a rekli su vam da od toga nema ’leba. Dok god ste samopouzdano okrenuti svojim ciljevima , gladni biti nećete. Možda za vruć hleb u tom slučaju treba stati u red, ali vredi sačekati, jer vredi voleti sebe.
Možda ste nekada želeli da razvijete svoju ideju i nije vam pošlo za rukom. Stari Vi ćete to zauvek zapamtiti, možda ćete tu i stati, misleći da i niste vredni toga. Novi Vi ćete uvek imati na umu da ste i toliko toga uspešno uradili i da je sve što nije pošlo za rukom dalo dobru lekciju za dalji uspeh. Ko voli sebe, mora sebi mnogo da oprašta . Budite strpljivi i ljubazni, kao što ste mahom prema drugima. U redu je ne uspeti, jer je u redu pokušati, verujući u sopstvenu ideju. Ko će, ako ne VI?
Otvorite kofer, spakujte sve što nije vaše, zatvorite ga i odložite na tavan. Sada je vreme da se prisetite ko ste. Morate voleti sebe, jer ćete drugima dati samo ono što imate.
Ako ste već do ovde došli, onda ste spremni da kofer zaboravnosti zamenite ljubavlju i samopoštovanjem. Da biste to uspeli, jednostavno – počnite. Ako ste izgubili sebe i živite kao rob tuđih ideja i fantazija, vreme je da se zapitate: šta je to što će vas buditi radosne i pred spavanje činiti najzahvalnijim bićima na planeti?
Da biste voleli druge, morate prvo sebe da potapšete po ramenu. Šta čekate? 🙂