I pre nego što smo postali sposobni da pričamo, učili su nas prve reči. Mama, tata, baba, tetka, deda, dok na red za oslovljavanje nisu došli i ostali članovi familije. Učili su nas da se izražavamo, kroz vaspitanje i obrazovanje. Međutim, mnoge nisu naučili da izraze onu najznačajniju emociju, koja može sprečiti bolest, glad, razvod, srljanje u propalu vezu i brak, kaskanje u pogrešnom pravcu, neodgovarajući odabir posla, pogrešan odgoj dece. Mnogi, ni danas, posle mnogo godina ili decenija od razvoja svog govornog aparata, razuma i emocija, ne umeju da kažu NE.
Da li treba da pristanete da se vidite sa osobom koja vam nije draga?
Da li treba da se javite na telefon osobi sa kojom ne želite da razgovarate?
Da li treba da gajite odnos koji šteti vašem zdravlju?
Da li treba da dižete kredit zato što vaše dete nema ajfon?
Da li treba da dođete na posao neradnim danima, kojih je tako malo, samo zato što ste vredni i direktor je to uvideo, pa nema koga drugog da pozove?
Znate one dobro poznate rečenice, koje možda svakodnevno izgovaramo, čudeći se ljudskim izborima i postupcima – “sto ljudi sto ćudi” i “svi smo različiti”. Takvi su i odgovori – drugačiji, uglavnom prećutani, mahom nesvesni i modifikovani, u skladu sa slikom stvarnosti koju krivimo.
Svima nam je jasno da stvari nisu crne ili bele. Jasno nam je da su ljudski odnosi kompleksne tvorevine, koje moramo razlagati, da bismo došli do bitnih odgovora. Međutim, često ih mi načinimo kompleksnijima, nego što to zapravo jesu. Nekada je odgovor samo to NE, koje toliko izbegavamo. Zašto? Pomisliće da smo sebični; da nismo dobri ljudi; da smo loši radnici; da smo loši supružnici i roditelji; da nismo za ozbiljne veze; promeniće sliku o nama u potpunosti, a nama je važno šta drugi misle; dobićemo otkaz, ako ne dođemo na posao kad to zamisli naš direktor ili nadređeni; lagaćemo sebe, a onda i druge, da smo voljni da saslušamo nekoga, iako nam možda nije do toga i nismo od pomoći. Da li je iko od ljudi koji tako misle, zaista srećan muž ili devojka, ispunjen roditelj, zadovoljan radnik, iskren prijatelj? M-m.

Kakve osobine krase kvalitetnu, izgrađenu ličnost, koja ume da zauzme odgovarajući stav? Dok se nisam to zapitala, zapisala na papir i uskladila sa svojim postupcima napisano, nisam ni videla koliko propusta svakodnevno činim. Ostajala bih na poslu svakodnevno, duže nego što treba, za istu platu kao i koleginica koja je tačno u sekund napuštala svoje radno mesto. Radila sam stvari koje mene ne ispunjavaju, da bih ugodila drugima. Govorila DA kada se to od mene očekivalo. Zanemarila sam ko sam zaista i sve te divne osobine i talente koje treba da negujem da bih bila srećna, slušajući osobe koje ne znaju ko su. Ko je tu kriv?
Ja. Mnogi. Znam da grubo zvuči, ali istina je oduvek bila gruba, a prezimanje odgovornosti za sopstvene postupke teško. Oduvek smo sami zaslužni za stvarnost koja nas okružuje, jer smo je mi i izabrali. Privukli svojim željama, strahovima, nesigurnošću, a održali pogrešnim ubeđenjima, ponovo strahovima i odlukama, na koje su mnogi uticali, samo mi nismo dovoljno i iskreno. Mi smo sposobna bića, superiorna, možemo mnogo više da ostvarimo nego što to možemo i da zamislimo. Zašto onda ne možemo da prevalimo preko usta to čuveno NE?
Naučite da izgovarate tu čarobnu reč. Ako ništa drugo, makar dajte sebi vremena i razmislite dva puta da li to nešto zaista želite. Cenite, volite i poštujte sebe, takvi kakvi jeste. Baš VI ste potrebni nekome kao partner, kao kolega, kao prijatelj i podrška. Budite iskreni u svojim namerama i postupcima – neka se podudara ono što mislite, govorite i radite, samo tako ćete znati da ste na pravom putu. Slušajte svoje emocije, one su vaš vodič kroz šarenu svakodnevicu, gde nas ono što čujemo i vidimo može obrlatiti. Pomozite onima kojima je pomoć potrebna, ali onda kad osećate potrebu za tim, a ne zbog toga da bi neko imao lepu sliku o vama. Zapamtite da, ako dobijete otkaz zato što niste došli na posao onda kada po dogovoru imate onaj jedan, usamljen i nedovoljan slobodan dan ili pritom niste ni isplaćeni za svoj mukotrpni rad – učinjena vam je usluga, jer poslovni ambijent, uz zaposlene koji će ceniti vaš trud, zalaganje i vaše vreme, čeka negde na vas. Naučite da kažete NE, kako biste naučili da cenite svoju sreću, svoje ciljeve i svoj jedinstven i unikatan život, koji vam je dat. Nemojte ga protraćiti. U nama postoji neopisiva potreba da za svoju nesreću optužujemo druge – budite od onih koji za svoju sreću optužuju sebe! 🙂
Add Comment